Zoran Vukić iz Crvenih nosova: “Donosimo sreću tamo gdje je prisutan strah”

Pomozi promijeniti svijet

21.09.2019.

Crveni nosovi postoje zahvaljujući divnim ljudima koji su prepoznali važnost širenja životne radosti tamo gdje je inače tuga.

Osnivač i savjetnik za umjetnički razvoj Crvenih nosova, Zoran Vukić, s nama je podijelio tajne koje stoje iza devet godina svakodnevnog donošenja osmijeha u dječje bolnice i domove za starije.

 

Prenošenje važne poruke

Važan dio udruge Crveni nosovi su klaunovidoktori koji, uz pružanje psihosocijalne pomoći bolesnima, stvaraju radosnu i poticajnu atmosferu nužnu za oporavak. Klaunove su izabrali jer šeprtljavost pretvaraju u vještine i uspjehe te nas time uče da prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo, a negativnu situaciju prebacimo u pozitivnu. Vukić navodi glavnu poruku koju prenose djeci:

 

“Kroz posjet klaunovadoktora šaljemo poruku da u životu osim uspjeha postoje i padovi, a klaun svojim nesavršenim savršenstvom pruža utjehu i nadu da će, unatoč teškim trenutnim okolnostima, sve biti dobro. Klaundoktor svoju publiku osnažuje kad s lakoćom ustaje i kroz život nastavlja dalje, iako se spotaknuo o vlastitu nogu pri pokušaju prolaska kroz zatvorena vrata.

 

Klaunovi uspijevaju transformirati sadašnji bolnički trenutak iz lošeg stanja u trenutak iskričave radosti prema životu te time potaknuti promjenu u željenom pozitivnom smjeru. Poruku da je promjena nabolje moguća najbolje ilustrira izjava mame Valentine koja za klaunovedoktore kaže da smo: Dašak veselja u tmurnome okruženju.”

 

Ostvarenje dugoročne vizije

Osim posjeta dječjim bolnicama i starijim i nemoćnim osoba u domovima, 22 klaundoktora djeluje kroz mnoge programe kojima uljepšavaju život svojoj publici. Cirkus pacijentus najmlađe uči cirkuskim vještinama, a Karavan orkestar je interaktivna glazbena predstava namijenjena djeci s posebnim potrebama. Polako, ali sigurno, Crveni nosovi dolaze do ostvarenja svojeg cilja, a to je da klaundoktor bude prisutan u svakoj hrvatskoj bolnici za svako dijete, spreman da ponese veliki dio tereta.

 

“Svakodnevni tretman klaundoktorskom vizitom u bolnicama više nije nemoguć, a osim količine posjeta uspijevamo održavati i kvalitetnu izvedbu svih svojih programa. To znači da smo svakodnevno prisutni na razini Hrvatske u različitim bolnicama, a time se polako stvara platforma za ostvarenje sna udruge.”

 

Crveni nosovi istovremeno razvijaju i druge programe, poput Intenzivnog osmijeha osmišljenog kako bi dežurni klaunovidoktori djecu uveseljavali tijekom neugodnih pretraga. Važan program je Doktoriraj humor u kojem klaunovidoktori zdravstvenim djelatnicima objašnjavaju vrste humora primjerene za različite situacije i uče kako graditi odnos s malim pacijentima.

 

“Istražujemo i još neotkrivena područja kao što su napuštena djeca, migranti i domovi za djecu s poremećajima u ponašanju. Osim djeci, voljeli bismo jednog dana proširiti svoje programe na odrasle u bolnicama i u specijaliziranim psiho-socijalno-penološkim institucijama.”

 

Kako postati klaundoktorom

Vukić ističe kako klaunovidoktori uglavnom dolaze iz domene glume, glazbe i cirkuskih umjetnosti te da se često susreću sa zabludom da se zapravo radi o doktorima u klaunovskim kostimima. “Mi smo prvenstveno umjetnici iz domene izvedbenih umjetnosti”, navodi.

 

Osim umjetničkih vještina, klaunovidoktori se educiraju na područjima poput psihologije, sociologije, pedagogije i komunikologije te se neprestano usavršavaju na međunarodnim radionicama. Na pitanje što je sve, osim želje, potrebno da netko postane klaundoktor, Vukić odgovara:

 

“Naravno da želja nije isključivi kriterij, ona je pokretač, inicijator, ali potrebno je više od puke želje. Da bi se postalo klaundoktorom, potrebno je, uz upornost, odricanje i izvrsnost, imati i ono nešto… Tračak poezije u pokretu.”

 

Vrlo je važno da klaunovidoktori neprestano usavršavaju svoje vještine, a Vukić objašnjava zašto.

 

“Vjerujemo da naše umjetničko djelovanje ima terapeutski učinak i da može poslužiti kao nadopuna medicinskoj terapiji. Brojna istraživanja dokazuju da osmijeh i pozitivan životni stav pomažu u liječenju bolesnog organizma i služe kao booster liječničkoj terapiji.”

 

Ipak, s obzirom da klaunovidoktori rade u zahtjevnim uvjetima, ponekad nailaze na situacije u kojima nema vjere u njihov rad.

 

“Imali smo u početku više zabluda koje smo trebali otkloniti, ali najčešća se još uvijek ponavlja, a to je da dijete ili bolesna osoba trebaju biti u posebno dobrom raspoloženju da bi nas mogli primiti u sobu. No, ljudi zaboravljaju da smo mi posebno educirani za rad u teškim okolnostima i da je sastavni dio naše misije upravo pozitivna promjena koju iniciramo svojim posjetima.”

 

Događaji koji se vječno pamte

Da njihova misija postiže dobre rezultate pokazuju i svakodnevna “mala čuda” koja nastaju u bolnicama. Vukić navodi kako je teško izdvojiti sve trenutke koji će mu zauvijek ostati u pamćenju, to ponekad može biti jedna rečenica:

 

“Djevojčica iz onkologije prilikom izlaska klaundoktora iz sobe upita: “Klaune, kad ćeš doć’ opet sutra?”

 

Ponekad se radi o trenutku koji neizbrisivo ostaje u sjećanju.

 

“Na intenzivnom odjelu leži dječak od osam godina, zamotan zavojima, dok sviramo nježnu pjesmicu. Minimalnim pokretom ruke poziva da priđemo bliže. Nakon što se približimo, poziva još bliže, a nama klaunovima nije jasno zove li nas ili nekog drugog. Nakon što smo mu se primakli na udaljenost od 20-ak centimetara, dječak prošapće: ”Još… Svirajte mi još…”. Nakon dva tjedna susrećemo ga ponovo, ali ovog puta prilikom izlaska iz bolnice. Oduševljeno nas pozdravlja uz obećanje da će naučiti svirati i pjevati kao i mi.”

 

 

Svi mogu dati svoj doprinos

Klaunovidoktori neprestano svojim trudom i zalaganjem uveseljavaju djecu i starije. Osnivača Zorana Vukića pitali smo kako svi drugi, osim donacijom, mogu pomoći udruzi.

 

“Neizmjerno smo zahvalni svima koji nas podržavaju na sve načine. Umirovljenici koji od svoje mirovine izdvajaju skroman iznos ne bi li djeci na trenutak uljepšali vrijeme provedeno u bolnicama, zajednici Smjehonoša koju čine naši redoviti mjesečni donatori i brojnim tvrtkama koje nas nerijetko podržavaju — ne samo donacijama, već svojim znanjima, vještinama i uslugama bez kojih ne bismo mogli pratiti današnje poslovne i organizacijske izazove.

 

Svi ovi ljudi koje sam nabrojao su ljudi koji čine i vjeruju u dobro, pa kad me pitate kako drugi mogu pomoći društvu oko sebe, rekao bih neka budu senzibilni za starije i djecu te imaju sluha i vremena za sve koji se nađu u nekoj teškoj životnoj situaciji.”

 

fotografije snimili:

Bojan Mršić: portret Zorana Vukića

Igor Vereš: fotografija s djetetom