Portret zvjezdanog čovjeka: David Bowie

Iskusi ljepotu umjetnosti

01.07.2019.

Saznajte kako se rock kameleon s godinama transformirao u jednu od najvećih glazbenih legendi.

10. veljače 1972. godine na pozornicu jednog engleskog puba stao je Ziggy Stardust. Obasjan svjetlima reflektora, bio je veći od života. Čak i veći od svog kreatora. No prije nego što je postao Bowie ili Ziggy, čovjek iza legendarnih hitova poput “Starman”, “Heroes” i “Young American” bio je samo David Robert Jones, neobično talentiran dječak s jedinstvenim pogledom na svijet.

 

Kako se postaje Bowie

Bowie je kao dijete pohađao škole u kojima se poigravao s glazbom, plesom i dizajnom te se doživotno zaljubio u umjetnost. Imitirao je Elvisa Presleya i Chucka Berryja, učio svirati klavir, ukulele i saksofon, istraživao jazz i svojim talentima očarao sve oko sebe. 

Iako je bilo jasno da je nevjerojatno kreativan i nadaren, također je bio temperamentan i svojeglav klinac. U srednjoškolskim se danima zbog djevojke potukao s prijateljem i dobio udarac u oko, zbog čega mu je zjenica ostala trajno raširena. Naizgled dva različito obojena oka kasnije će postati jedna od njegovih prepoznatljivih karakteristika!

S 15 godina osniva svoj prvi rock’n’roll sastav “The Konrads”, ali uskoro postaje jasno da ima puno veće ambicije od ostalih prijatelja iz benda. Obznanjuje majci da želi postati pop zvijezda i seli u London kako bi ostvario snove. 

 

Put do zvijezda

Uspjeh nije dolazio preko noći — prvih par bendova nisu bili baš uspješni, kao ni prvi solo album, a u jednom je trenutku skoro napustio glazbenu industriju kako bi postao pantomimičar. Lansirana par dana prije Apolla 11, savršeno tempirana svemirska pjesma “Space Oddity” ostvaruje prvi uspjeh i ulazi u top 5 na britanskoj ljestvici hitova.

Bowie je već dotad kombinacijom psihodelije, rocka, hipi tekstova i popa pokazao potencijal za kreiranje eklektičnih melodija koje na čudnovat način uspijevaju funkcionirati, ali 1972. dostiže vrhunac ekscentričnosti i stvara potpuno novu personu: Ziggyja Stardusta. 

Album “The Rise and Fall of Ziggy Stardust and The Spiders from Mars” predstavio je uzbudljivu priču o svemirskom putniku koji s bendom dolazi s Marsa kako bi spasio Zemlju od nadolazećeg uništenja. Nitko dotad na glazbenoj sceni nije stvorio ovakav bogat scenarij za svoju glazbu, a kamoli uspio oživjeti ga svake večeri na pozornici. Svaki tadašnji Bowiejev koncert bio je nalik sci-fi kazalištu tijekom kojeg je potpuno uranjao u svijest svog alter-ega Ziggyja. Nakon godinu dana se oprostio od njega, ali je kasnije pronašao druge osobnosti poput Thin White Dukea i Aladdin Sanea (“a lad insane”). 

Priznao je kako mu je uvijek bilo pomalo teško pisati tekstove za sebe, što ga je nagnalo da  kreira ličnosti od kojih se mogao udaljiti kada je to htio, a kroz koje je mogao istraživati te konstantno mijenjati svoj zvuk, izgled i osobnost. 

 

Futuristički um

Bowie nije samo glazbi pristupao ovako vizionarski. Od početka karijere je nosio odjeću koja se protivila ustaljenim rodnim pravilima, koristio šminku i imao čudnovate frizure, a 1972. je u jednom intervjuu priznao da je biseksualan. 

Tijekom osamdesetih je otvoreno prozvao MTV zbog nedovoljne zastupljenost crnih glazbenika u glazbi koju emitiraju, a devedesetih je uvidio golemi potencijal interneta te čak napisao pjesmu u suradnji s fanovima s kojima je komunicirao online.

Iako poznat po tome što je u svojoj umjetnosti uvijek gurao granice, u privatnom životu je bio obiteljski čovjek i sve do kraja života posvećen samo jednoj ženi, supermodelu Iman.

Kameleon rocka je prije smrti 2016. godine izdao album “Blackstar”, svoj posljednji danak umjetnosti kojoj je posvetio život. Posljednji singl po kojem ćemo ga pamtiti jest “Lazarus” — prigodno za čovjeka kojeg je njegova glazba učinila većim od smrti.