Grafiti kao umjetnost

Iskusi ljepotu umjetnosti

26.08.2019.

Naličja gradova i suvremena umjetnost bez njih ne bi bili isti, ali karakter njihova nastanka nastavlja izazivati podjele.

Vidimo ih svaki dan — markerom iscrtana vozila gradskog prijevoza, muralima prekrivene fasade stambenih zgrada, sprejom pobojani vagoni vlakova. Za jedne umjetnost, za druge vandalizam, grafiti izazivaju polemike još od prve pojave na antičkim građevinama.

Od poezije do subverzije

Inspiraciju za izraz “grafiti” moguće je naći u zgrafitu, zidnoj tehnici urezivanja crteža u žbuku koja je nastala u 15. stoljeću u Italiji, a služila je dekoriranju fasada. Korijen riječi potječe od talijanske riječi “graffiare” koja se prevodi kao “grebati”.

Upravo u Italiji nalazimo začetke takozvanog modernog stila grafita. Još su u Pompejima građani na zidovima ispisivali čarolije, ljubavnu poeziju i poruke podrške najdražim gladijatorima, dok su u 1. st. prije nove ere Rimljani ispisivali javne obavijesti na zidovima zgrada. Iako se izraz “grafiti” u počecima koristio za opisivanje natpisa i crteža pronađenih na antičkim konstrukcijama poput ruševina Pompeja, izraz je s vremenom počeo podrazumijevati bilo kakvu grafičku vizualizaciju na javnoj površini u svrhu vandalizma.

Naziv “vandalizam” inspiriran je invazijom istočnonjemačkog plemena Vandala na Rim 455. godine koja je rezultirala devastacijom brojnih umjetničkih djela. Kao izraz je prvi put iskorišten tijekom Francuske revolucije kada su se njima opisali revolucionari koji su također bili odgovorni za uništavanje umjetničkih djela. U tom razdoblju grafiti počinju poprimati buntovan karakter, a percepcija grafita kao subverzivne umjetnosti živa je i danas, usprkos uzletu u popularnosti tijekom 20. stoljeća.

Gradovi kao galerije suvremene umjetnosti

Tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća ulični umjetnici u Philadelphiji i New Yorku počeli su grafitima označavati dijelove grada kojima su se kretali i slati skrivene poruke drugim umjetnicima koji su ih jedini mogli pročitati.

Tajanstvenost tih oznaka, kao i ilegalnost crtanja po javnim površinama, doprinijela je rastu crtanja grafita. Posebno je popularno bilo crtanje po vagonima vlakova podzemne željeznice. Grafiti su vlakove pretvorili u pokretnu izložbu koja prolazi kroz grad, a gradove u galerije suvremene ulične umjetnosti.

Umjetnici poput Keitha Harringa i Jean-Michela Basquiata 80-ih su godina počeli izlagati svoje radove u galerijama i time uveli grafite u mainstream.

Dio popularne kulture

Širenjem upotrebe na marketing i tipografiju, grafiti su postali neizostavni dio suvremene pop kulture i sve su rjeđe promatrani kao djela vandalizma. Danas se grafiti promatraju kao dio ulične umjetnosti koja uključuje i ilustracije, postere, naljepnice i skulpture postavljene na javnim površinama. Građani su prepoznali umjetničku vrijednost ovog formata izražavanja te se sve češće odlučuju na ukrašavanje fasada stambenih zgrada grafitima.

Subverzivni pokreti diljem svijeta preuzeli su grafite i uličnu umjetnost kao medij za slanje političkih poruka u borbi za slobodu izražavanja. Vjerojatno najpoznatiji spomenik buntovnom karakteru grafita ostaci su Berlinskog zida. Poznati umjetnici, poput ranije spomenutog Harringa, i građani Berlina godinama su iscrtavali zapadnu stranu zida pozivajući na njegovo rušenje i ponovno ujedinjenje grada, do čega je konačno i došlo 1989. godine.

Umjetnici poput megapopularnog Banksyja, čiji radovi nose socijalni i politički naboj, doprinose daljnjoj popularizaciji grafita i ulične umjetnosti u 21. stoljeću. O današnjem značaju grafita možda najbolje govori zanimljivost iz Hrvatske. Zeleni željeznički most u Zagrebu javnosti je poznatiji kao Hendrixov most upravo zahvaljujući grafitu koji je godinama stajao ispisan na njemu. Most stoji kao svakodnevni podsjetnik dvostrukog života kojeg grafiti vode, plešući na granici između vandalizma i sastavnog dijela popularne kulture. Kao i do sad, vrijeme će najbolje pokazati koja će percepcija prevladati.